Ona koja otvara puteve. Dio 2

Sada smo došli do tačke kada se drvo života gotovo pojede. Ostvarite se kao gusenica i eksplodirajte s novom sviješću o svom životu, postoje potrebe da biste živjeli, nastavili, beskrajno se usavršavali kako biste zadovoljili svoje potrebe kada se vrijednost preokrene. Kako se obrće nastavak života kroz pretpostavku seksa? Kako unakažamo svoja tijela do te mjere da je neke žene zastrašujuće gledati! To je suprotno njihovoj pravoj prirodi. Potrebno je izaći iz ove sublimacije, koja se naziva seksom, i podići se do nivoa zadovoljstva, misterije muškog i ženskog, ženskog kvaliteta propasti i spremnosti te sposobnosti da se sačuva nečija snaga i čistoća kako bi se mogao stvoriti novi život. Ovo je drugačije shvatanje. Vrhunac je kroz svijest o smrti. Kad smo u mogućnosti doseći novi nivo svijesti, kada kroz orgazmička iskustva opažamo sebe u cjelini, primamo božanska otkrivenja i postajemo svjesni sebe kao Duha, i tada seks ima drugu funkciju: ne samo da zadovolji potrebu, da realizira refleks, već da dostigne nivo samo-percepcije kao Duh, percipirajte sebe duhovno. Kako možemo transformirati svoje potrebe? Potreba za prehranom, na primjer. Kako ga možemo transformirati? Pokušajte odbiti hranu na jedan dan i vidjet ćete kako će vas ta potreba zavladati ako nema stanja animacije. Ali ako se uzdignete iznad ove potrebe, kad vidite da postoje i druge potrebe, poput disanja, osluškivanja prirodnih ritmova, dolazi do deidentifikacije s tijelom. Idemo dalje od straha od smrti. “Zastrašujuće! Ako ne jedete, umrijet ćete!” Ali možete gledati kako se čistite kad dan ili dva ništa ne jedete. Preko emocionalnih navika, prehrambenih navika, jedenje mesa popravlja emocije bijesa, agresije, instinktivnih procesa. Čim prijeđemo dalje od udobnosti jedenja, emocije odmah eskaliraju kad izbacimo prehrambene navike i počnemo se širiti. Ovaj proces na površinu izvlači sve strahove. Ali disanje, svjesno disanje dolazi kao podrška, kroz svijest o procesima disanja dosežemo novi nivo svijesti. Naučimo promatrati dah koji nas vodi u ritam. Počinjemo promatrati ritam širenjem na nove nivoe resursa. Kad svoju hranu počnemo doživljavati kao resurs koji mijenja našu Dušu. Hranu počinjemo percipirati kroz njen ritam i vibracije, a ne kilokalorije. Za nas je važno sačuvati novi resurs u svom tijelu tako što ćemo naučiti čuti svoj ritam, ritam novog života. Formira se novi svjetonazor. Sada smo po potrebi postavljeni na ovaj put, put širenja svijesti i širenja percepcije svijeta, doživljavajući sebe kao cjelovit sistem. Ovaj model donosi novi nivo integriteta. Rod nam daje iskustvo integriteta, kao jedinstvene generičke Duše, koja se nastavlja kroz naše potomke, koji nikada neće umrijeti. I tu imamo nove motive za život: nasljeđivanje i darivanje. Šta će ostati nakon nas? Koje tijelo? Ili život u našoj djeci, kakvoj djeci? Ili u našim poslovima oni koji će nastaviti naše projekte? Kreator postajemo kad počnemo biti svjesni sebe kao Duše. I prvo što stvorimo, ostvarujući svoje potrebe, je naše tijelo. Jer mi se u ovom trenutku manifestiramo kao duša u ovom tijelu. Upravo je ovo stanje manifestacije Duše u ovom tijelu u ovom trenutku kreativnost, podržana osnovnom potrebom za životom. Izlazeći iz ovisnosti o hrani, stvaramo svjestan život. Način života, kada počinjemo živjeti svjesno, u harmoniji sa sobom, u harmoniji sa svijetom, kada je tijelo-duša-duh jedna cjelina. Disciplina, život i stanje u ritmu s prirodom, izgradnja tradicije omogućavaju nam da zatvorimo procese koji su tačke susreta koji podržavaju stvaranje odnosa. Ovo je kalendar, praznici, koji se provode u kalendaru u kojem smo povezani jedinstvenim znanjem, gdje svi dobivamo pristup jedinstvenim resursima na jedan način života.

Doživljavajući sebe kao integralni sistem na nivou roda, obnavljajući nasljedne kodove, pokazujući svoje sposobnosti i sposobnosti u skladu s našim genomom, koji nosimo rođenjem, stječemo pristup tom znanju. Tada imamo priliku da toliko povećamo vibracije da imamo pristup jedinstvenim nivoima kulture, a da ne padnemo na nivo potrošača, zadovoljavajući svoje fizičke potrebe, jer smo motivirani novim vrijednostima kulture klana, kulture ljudi. I potrebno je vratiti ove vrijednosti koje su uništene. Pristupanjem ovim izvornim vrijednostima dobivamo pristup svojoj moći, svom pravom resursu, svojim prvorodstvom. Počnite istraživati svoje potrebe, svoje istinske potrebe, korak po korak, ulazeći u stanje otvorenog sistema. Da, granice se zatvaraju, ali prije nego što otvorimo svoje unutarnje granice, naučimo novi nivo percepcije, poznavajući istinske vrijednosti. Kako živimo? Koji ritam? Kako i šta jedemo? Kako komuniciramo sa svojim voljenima? Kako komuniciramo sa sobom? Sada smo razmišljali samo o ovisnosti o hrani. A tu su i drugi! Emocionalne navike. Navike da se fiksirate na procese koji vam omogućavaju da izgubite energiju (poput “Umoran sam”). Nastavite djelovati, tada će umor nestati i procesi će se ponovno pokrenuti. Navika trčanja vani kako bi se postavili vanjski ciljevi. Nema “spolja”, ima svega unutra. Pazi na disanje. Dah života. Postavite sebi pitanje “Zašto živite?” Kada se ujutro probudite, da li ustupite mjesto procesima koji žive u vama? Budiš li se u stanju radosti? Postavite postavke za radost, zdravlje i stanje otvorene interakcije sa svijetom. Tada ćete postati pažljivi na najjednostavnije procese svog života, ispunjavajući ga novim vrijednostima. Stanje pažnje, stanje centra omogućit će nam da se opažamo i educiramo u skladu s novim resursom, počevši da nagrađujemo. ………………………………………………………………………………………….

Karantena je bila duga, četiri mjeseca. Već u martu došlo mi je otkriće da ću prepoznati ovu Davudovu tajnu koju je skrivao iza svog supresivnog ponašanja. Bilo je nešto što je moja čista ženska suština željela znati. I klanjala sam istiharu, molitvu tokom koje musliman koji moli traži od Uzvišenog da mu pomogne da donese ispravnu odluku o ovom ili onom pitanju. Odgovor je stigao malo prije proslave 75. godišnjice Velike pobjede u Drugom svjetskom ratu…

“Jedno srce u dve države”, ili Bog je ljubav…

Rat je možda ostavio veliki trag na svaku našu obitelj. Na svijetu nema takve porodice koja nije pogođena tragedijom rata.

Danas posetite Fond za podršku razvoju majčinske kulture “MADONE XXI veka” pod naslovom “Žene sveta, heroine sadašnjosti” i je naša gošća Bosanka Izabela A…, majka troje djece koja već skoro 20 godina živi i radi u Švedskoj u Geteborgu.

– Asalamu aleykum, Izabela. Molim vi, recite nam malo o sebi. Ko ste vi? Odakle? Ko su vaši roditelji? Kako i gde vas je rat pronašao? Koje godine si napustio Bosnu? A koju ste zemlju dobili tokom rata na Balkanu?

– Alejkum Selam. Trenutacno zivim i radim u Svetskoj. Djeca su sa mnom mada sad već odrasli, koji su već na putu svom i svog života. Osim najstarijeg sina, koj ima autizam. Rodzen 1993g u toku rata i nosi isto tako posljedice skojima živi. Sto se tice mene rodzena sam u Sanskom Most (BiH). Roditelji su mi živjeli i radili u Njemackoj tu sam i vecinu svog djetinstva provele. Gimnaziju i fakultet sam završavala u Bosni. Zbog našeg jezika, i otac se pribojavao da kao ženska djeca ne bi izgubili cast i postenje i upali u zapadni nacin života. Rat me je zatekao u Bosni. Mada sam uspjela izaci već tada trudna sa A…m. Te godine nisu godine kojih se rado sjecam i ponekad bih voljela da mogu sve da izbrisem iz sječanja.

– Znaci 1993 prije njegovog rodzena vratila sam se u njemacku i tu se A…r rodio 10.06.1993. Nakon par mjesecu.

Rat je uistinu težak zalosno je da u večini slučaja najviše u njemu žene i djeca ispastaju. Od silovanja logora....itd

Još uvjek ne znam, šta je san i nespavam od tada. Tablete za spavanje mi pomognu na sad dva da zaspem. Nocne more nikad nisu prošle.

– Da ali im nepricam o tome jer ih želim sacuvati toga. Jedino najstariji sin je jedan dio sedmice kod mene, a drugi kod oca. Jer pored autizma je hendikepiran i nemoze da živi sam potrebna mu je pomoc 24 sata.

Ne kod mene su, žive sa mnom, osim A…u koji je invald i jedan dio sedmice je kod oca, drugi – kod mene.