скачать книгу бесплатно
Iz povijesti grckog naroda
Андрей Тихомиров
Grci su ljudi koji cine glavno stanovni?tvo Grcke, Cipra. Ime Grci dali su im u anticko doba Rimljani po imenu jednog od malih plemena helenskih kolonista u juznoj Italiji. Helenski narod poceo se oblikovati oko 12. stoljeca. PRIJE KRISTA e. kao rezultat mije?anja najstarijih stanovnika Grcke, Pelazga, s prido?licama iz Male Azije (Tirsenima, Karijcima, itd.), koji su pak do?li iz stepa Juznog Urala (gdje su najstariji Indo -formirana je Europska zajednica) i plemena sa sjeverozapada Balkanskog poluotoka, koja su se tada sastojala uglavnom od cetiri plemena: Ahejaca, Jonjana, Eoljana, Dorjana i nekih drugih, manjih.
Андрей Тихомиров
Iz povijesti grckog naroda
Grci: formiranje naroda, migracije
Grci (samo ime Heleni) narod koji cini glavno stanovni?tvo Grcke, Kipra. Ime Grci su im u drevno doba dali Rimljani po imenu jednog od malih plemena helenskih kolonista na jugu Italije. Helenski narod poceo se oblikovati oko 12. stoljeca prije Krista. e. kao rezultat mije?anja najstarijih stanovnika Grcke pelazga s prido?licama iz Male Azije (tirseni, karijci itd.), koji su zauzvrat iza?li iz stepa Juznog Urala (gdje je nastala najstarija indoeuropska zajednica), i plemena sa sjevera-zapada Balkanskog poluotoka, koja su se tada sastojala uglavnom od cetiri plemena: Ahejci, Jonjani, eolijci, dorijanci i neki drugi, manji.
Grci su bili vodici visoke civilizacije, imali su veliki kulturni utjecaj na susjedne narode, poticali razvoj materijalne proizvodnje u njima i pridonijeli raspadanju primitivnog komunalnog sustava. Klasno dru?tvo nastaje prvenstveno tamo gdje se razvilo drevno umjetno navodnjavanje, u podrucjima usko povezanim s drevnim poljoprivrednim civilizacijama. Prelazak ljudi u novu dru?tvenu formaciju bio je povezan s nizom razloga, prije svega s razvojem progresivnih oblika gospodarstva i tehnike. Ova strana ljudske aktivnosti u doba klasnog dru?tva odrazava se u arheolo?kim materijalima-?irenju loncarske posude,zeljeznih poljoprivrednih oruda. Osim toga, arheolo?ki materijal daje zivopisnu sliku zivota razreda. S pojavom klasnog dru?tva povezano je nastanak gradova, izgradnja velikih arhitektonskih gradevina, ?irenje pisanja, dosad nevidena akumulacija luksuza i pojava novca.
Najvaznije informacije o razlicitim aspektima povijesti formiranja starogrcke nacionalnosti sadrzane su u drevnoj knjizevnoj tradiciji – djela antickih pisaca koja su do na?eg vremena do?la u vi?e ili manje cjelovitom obliku, dokumentarni izvori: dekreti, zakoni, ugovori, posvete itd.; materijalni spomenici: ostaci zgrada, oruda, oruzja, kucanskih predmeta; podaci starogrckog jezika. Arheolo?ka otkrica dala su puno novih stvari u proucavanju povijesti grada. ?liman je 1871. godine poduzeo iskopavanja brda Hisarlik u Maloj Aziji. otkrio je ostatke drevne Troje i niz naselja koja su postojala prije njega. Prilikom iskopavanja Mikene i Tirinfa, ?liman je prona?ao ogroman materijal koji omogucuje razgovor o posebnoj mikenskoj kulturi. Godine 1900.engleski arheolog Arthur Evans prona?ao je ostatke palace na mjestu drevnog Knososa, ?to je omogucilo razgovor o kretskoj kulturi, koja je bila starija od mikenske.
Od knjizevnih djela posebno su vrijedna djela grckih povjesnicara. Anticka historiografija vuce korijene iz drevnog epa, predstavljenog tako poznatim pjesmama kao ?to su "Ilijada" i "Odiseja". Podaci o zivotu beotijskog selja?tva u razdoblju nastanka robovlasnickog dru?tva sadrzani su u pjesmama beotijskog pjesnika Hesioda "radovi i dani", "Teogonija".
Znanstvene ideje o krito-mikenskom razdoblju uglavnom se temelje na podacima arheologije. Iskopavanja su pokazala da pocetak neolitske epohe na podrucju Krita datira iz 6.i 5. tisucljeca prije nove ere. u pocetku i 1. polovici 3. tisucljeca prije nove ere na Kritu se primjecuje prelazak s kamena na bakar, a zatim i na broncu. Pocetkom 2.tisucljeca prije nove ere pripadaju najstarije gradevine takozvanih "palaca" u Knossu, koje su predstavljale slozen kompleks paradnih prostorija, radionica, skladi?ta i sl., koje su kasnije vi?e puta preuredene. Osim toga, i kasnija razdoblja ukljucuju ostatke kritskih gradova (u dana?njoj Turskoj) i naselja. U narednim stoljecima materijalna kultura Krita, o cemu svjedoce brojni nalazi visoko umjetnickih proizvoda, freske, posude, oruda rada i sl.oci?ceni u "palacama", nastavlja se razvijati. Vrhunac je u 2. cetvrtini 2. tisucljeca prije nove ere na Balkanskom poluotoku, pocev?i od prvih stoljeca 2. tisucljeca prije nove ere. E., pod snaznim utjecajem Krete, takozvana mikenska kultura formira se u Peloponezu (Mikena, Tirint itd.) i srednjoj Grckoj, koja svoj najveci razvoj postize u vrijeme kada kultura na samoj Kreti vec ulazi u pojas propadanja. Nositelji ove kulture, izgleda, bili su preci grckih plemena. Kultura Krita ima odredeni utjecaj i na obali Male Azije, gdje se razvija takozvana trojanska kultura sa sredi?tem u gradu Troji. ?ireci se po cijelom Egejskom bazenu, kretska kultura dobiva nove osobine koje razlikuju njene spomenike od spomenika otkrivenih na samoj Kreti. To daje razlog da se ona vi?e ne naziva kulturom jedne Krete, vec krito-mikenskom kulturom. Odvojeni nalazi stvari krito-mikenskog tipa pronadeni su na teritoriji Egipta, Sirije, Palestine, otoka Kipra, obale Sicilije i Juzne Italije, juzne francuske, obale Crnog mora. Medutim, pri takvim razmjerima teritorijalnog ?irenja, krito-mikenska kultura obuhvacala je samo ogranicene krugove stanovni?tva. Zari?ta ove kulture koegzistiraju s mnogo primitivnijim oblicima materijalnog zivota glavnine stanovni?tva ovih teritorija. Usporedba spomenika krita s spomenicima Egipta i zemalja Mezopotamije omogucuje pretpostavku da je u 2.tisucljecu prije nove ere na Kritu postojalo klasno robovlasnicko dru?tvo. Otprilike od 14.do 13. stoljeca prije Krista prestaje daljnji razvoj krito-mikenske kulture. Erupcija Santorina (Tira) oko 1380 to je dovelo do toga da je krito-mikenska kultura propala, ovaj dogadaj je potkopao vjeru u "mocne bogove" medu lokalnim stanovni?tvom, u velikoj mjeri uni?tio ekonomiju drevne Grcke, Krita, Egipta. Na samom kraju 2.i pocetkom 1. tisucljeca prije Krista. e. u podrucju materijalne kulture primjecuje se poznata vrsta regresije. To je bilo zbog velikih plemenskih pokreta koji su se pojavili na Balkanu.
Homerove pjesme, cije stvaranje datira iz 8. i 7.stoljeca prije Krista, glavni su izvor podataka o grckom dru?tvu u razdoblju raspadanja primitivnog komunalnog sustava i nastanka robovlasnickih odnosa. Poeme su se sastojale od pjesama, od kojih se svaka mogla izvesti zasebno, kao samostalna prica o odredenom dogadaju iz zivota njenih junaka. Moze se zamisliti da je pjevac-pripovjedac (koji su stari Grci zvali AED, a kasnije rapsod) na gozbama zamoljen da pjeva odredene odlomke (pjesme) iz dugih pjesama bogatih raznim dogadajima. Ako su gozbe zeljele cuti o herojskim podvizima pod zidinama drevne Troje, pjevac lot, zvukovi cithare pjevali su o Trojanskom ratu koji je izbio izmedu" bakrenih " Ahejaca (Grka), koji su iz Grcke plovili "crnokosim brodovima" do obala Male Azije, gdje je bila prekrasna "cvrsta" Troja (Ilion) i branitelji rodnog grada, hrabri trojanski ratnici.
Grcko dru?tvo tog vremena, u obliku u kojem se odrazava u pjesmama, nastavlja zadrzavati plemensku strukturu. Rodovi, fratrije, kao udruzenja nekoliko rodova, i fila (plemena) jo? uvijek su u potpunosti zadrzali svoje znacenje glavnih dru?tvenih podjela. Homersko dru?tvo nije poznavalo privatno vlasni?tvo nad zemljom, nije poznavalo razvijeni sustav podjele rada i razvijenu razmjenu, u njemu jo? nije nadzivio obicaj krvne osvete i nastavili su postojati drugi elementi svojstveni opcinindoeuropskom plemenskom sustavu. Istodobno, u homerskom razdoblju zeljezo postupno postaje osnovni metal (dolazi takozvano "zeljezno doba", koje potjece od drevnih metalurga Juznog Urala), ?to je izrazilo ogromnu prednost homerskog dru?tva u usporedbi s Kretsko-mikenskim. Gospodarski zivot temeljio se na relativno vec visoko razvijenoj poljoprivredi i stocarstvu. U cjelini, gospodarstvo homerskog razdoblja bilo je prirodno zatvoreno. U pjesmama (uglavnom u "Odiseji") u pojedinim slucajevima spominju se trgovci, ali, kao pravilo, to nisu bili Grci, vec Fenicani. Pojavili su se i profesionalni obrtnici. Iako je materijalna kultura ovog razdoblja u usporedbi s kreto-mikenskom bila na nizoj razini, naslijedila je od prethodnog tehnicka dostignuca kao ?to su loncarsko kolo, tehnika slikanja vaza i sl., ?to je pridonijelo daljnjem razvoju zanata. Razvijalo se gradevinsko poslovanje, loncarska tehnika, pomorsko poslovanje. Na ovoj ekonomskoj bazi neizbjezno je do?lo do raspada drevnog plemenskog sustava. Odvojena je plemenska aristokracija. Aristokratski ratnici, za razliku od obicnih budnika, borili su se na kocijama koje se prvi put pojavljuju na podrucju Juznog Urala. Plemstvo dobiva vecinu ratnog plijena. Zivi u velikim kucama, s gospodarskim zemlji?tem, ali je vecina stanovni?tva i dalje bila sastavljena od slobodnih poljoprivrednika. Medu zajednicama, s jedne strane, pojavili su se ljudi koji su izgubili svoje zemlji?te, a s druge strane, koji su u svojim rukama koncentrirali nekoliko zemlji?ta. Na dnu dru?tvene ljestvice stajali su metanasti, ljudi koji su iz jednog ili drugog razloga prekinuli vezu sa svojom zajednicom i zbog toga bili li?eni za?tite, radnici i, konacno, robovi. Ropstvo u homerskom dru?tvu bilo je patrijarhalnog karaktera. Bilo je relativno malo robova (u "Odiseji" se spominju robovi ce?ce nego u "Ilijadi"), medu njima prevladavaju zene ciji se rad koristi u kucanstvu. Homersko dru?tvo jo? nije poznavalo drzavu u pravom smislu te rijeci. Veliki znacaj u tom razdoblju imali su plemenski voda (Basil), Vijece starje?ina (bule) i narodna skup?tina (agora), koja se sastojala od svih slobodnih clanova zajednice. S porastom dru?tvene diferencijacije, Narodna skup?tina i plemenski voda postupno su gubili svoje prethodno znacenje. Pojacao se znacaj vijeca starje?ina, u ciji sastav sada nisu bili starje?ine, vec plemeniti i bogati.
Razlog Trojanskog rata bila je otmica Helene, supruge kralja Mepelaja od strane Pariza – Aleksandra, sina trojanskog kralja Priama. Duboko uvrijeden, Menelaj je pozvao mnoge kraljeve i ratnike u pomoc. Medu njima su bili slavni ratnici poput Diomeda, Odiseja, Ajaksa i najhrabriji od junaka – Ahilej, mladi sin bozice Thetis, voda hrabrih mirmidonaca. Pohod ahejskih (grckih) druzija predvodio je stariji brat Menelaja Agamemnon, kralj Mikena i Argosa. Ahejski ratnici zauzeli su ravnicu izmedu troje i mora, izvukli brodove na obalu i postavili svoj logor, iz kojeg su vr?ili napade, pljackajuci i razarajuci mala naselja. Opsada Troje trajala je devet godina. Desete godine do?lo je do svade izmedu dva poglavara – Ahila i Agamemnona. Kralj Agamemnon, arogantan i pohlepan, uvrijedio je hrisa, svecenika boga Apolona, odbijajuci prihvatiti otkupninu koju je svecenik donio za zarobljenu Kcer. HRIS se zalio Apolonu, a on je, bijesan na ahejce, poslao neshvatljivu kugu na njih, Ahilej je, zeleci otkriti uzrok smrti ahejskih ratnika, sazvao skup na kojem je proricatelj Calchas svima otkrio agamemnonovu krivnju, rekav?i da bi po volji Apolona kci Hrisa trebala biti vracena ocu. Ljutiti Agamemnon je u zamjenu za svoju zarobljenicu zahtijevao Briseidu, koja je ranije bila dana Ahilu. Ogorceni Ahilej ponudio je da spor rije?i silom, ali bozica Atena ga je zadrzala. Izjavio je da ni on ni njegovi ratnici vi?e nece sudjelovati u bitkama. Nakon ?to je pozvao marmidonce, povukao se u svoj ?ator. Kralj Agamemnon, na Zeusov prijedlog, odlucuje zapoceti bitku s Trojancima. Medutim, prvo zeli iskusiti raspolozenje ahejskih ratnika i nudi im da se vrate kuci. Na ogorcenje voda, ratnici rado zure prema brodovima, pripremajuci se da ih odmah spuste na vodu. Tada Agamemnon okuplja vojni savjet na kojem se u obranu interesa obicnih ratnika pojavljuje Tersit, najruzniji od Ahejaca koji je stigao pod Troju. Lukavi kralj Odisej nagovaranjem i silom utjece na ahejce, a Terzita jednostavno tuce zbog kukavickih govora. Opis svih tih dogadaja izlozen je u pocetnim pjesmama pjesme.
